Povodom Svjetskog dana učitelja koji se obilježava 5.10., razgovarali smo s nekoliko naših učitelja i učiteljica o tome što ih motivira, koji su njihovi najljepši trenuci u učionici te što bi poručili mladim učiteljima koji tek kreću svojim putem. Naši sugovornici bili su učiteljica hrvatskog jezika Tiana Ferenčić, učiteljica njemačkog i talijanskog jezika Danijela Mihić, učitelj tehničke kulture Bojan Aleksić i učitelj povijesti Vedran Stanić, čije nas riječi podsjećaju da je učiteljski poziv puno više od posla – to je strast, odgovornost i ljubav prema djeci i učenju.
Što vas motivira da svaki dan dolazite u razred?
Tiana: „Motivira me dječja znatiželja i iskrenost. Mi, odrasli, često znamo zakomplicirati i najjednostavnije stvari, a dječja sposobnost da svaki dan vide svijet drugačije podsjeća me zašto volim učiti i podučavati.“
Danijela: „Motivira me dječji osmijeh. Dok su djeca manja, ona se vesele nečem novom, novom susretu, novom znanju, a kod starijih učenika me posebno veseli kada neku aktivnost tijekom sata izvode s osmjehom na licu ili kada na hodniku veselo pozdrave, e to je taj trenutak koji me motivira da nastavim dalje.“
Bojan: „Moja motivacija za svaki sat je dolazak u radionu u kojoj se zajedno s djecom zaigram u smjeru ostvarivanja planiranih ishoda na kvalitetan način. Motivira me i izgled učionice, svi alati koji su izloženi kako bi djeca imala sve na raspolaganju i mogla otkriti nešto novo. Poseban ugođaj daje i zelena boja zidova koja odmara i potiče radnu atmosferu.“
Vedran: „Činjenica da zaista nešto mogu promijeniti – naučiti svoje učenike, popraviti im dan, razveseliti ih. Ako su došli tužni ili neraspoloženi u školu, trudim se barem ih nasmijati i dati im drugu perspektivu koja će im uljepšati dan.“
Koji vam je najdraži trenutak iz učiteljske karijere?
Tiana: „Teško je izdvojiti samo jedan iako je moja učiteljska karijera za sada poprilično kratka. Posebno mi je drag trenutak kad mi se jave bivši učenici pa vidim kakvi su ljudi postali. Nema ljepšeg osjećaja od onog kad znaš da si nekome pomogao da nešto razumije, zavoli ili u sebi otkrije. Učitelji hrvatskoga jezika vole reći da je uspjeh kada učenik koji nije volio čitati – zavoli čitanje.“
Danijela: „Najdraži trenuci su, meni osobno, oni koje provedemo u razgovoru i radu s motiviranim učenicima, bilo na satu ili u nekom izvannastavnom okruženju.“
Bojan: „Najveseliji trenutak u mojoj učiteljskoj karijeri bio je kada su me pitali želim li otići na sam zapad Europe, u Francusku, vidjeti Tihi ocean i surfati na valovima.“
Vedran: „Kada smo zadnji sat, sa svojom prvom generacijom razredništva, svi zajedno plakali jer se rastajemo. Tada sam shvatio koliko si značimo međusobno.“
Kako se nosite s izazovima u radu s djecom?
Tiana: „Puno slušam, pokušavam razumjeti što se krije iza ponašanja i uvijek biram strpljenje prije reakcije. Djeca često ne traže savršene odgovore, nego osobu koja ih vidi, čuje i razumije.“
Danijela: „Trudim se biti sebi dosljedna, od primjerice pravovremenog najavljivanja i ispravljanja pisanih provjera do zahtijevanja da u učionici radimo u donekle mirnom i urednom okruženju. Čini mi se da se vrijedi truditi za postići i održati dosljednost.“
Bojan: „Razgovorom – puno razgovaram s djecom i spustim se na njihov nivo kako bih shvatio što ih muči. A za vlastito mentalno zdravlje upalim gramofone i kontroler i tada kao da svi moji problemi nestanu.“
Što biste poručili mladim kolegama koji tek počinju?
Tiana: „Budite svoji, ne bojte se pogriješiti i nikad ne zaboravite da radite s ljudima, ne samo s gradivom. Djeca će zapamtiti kako su se osjećala uz vas, puno prije nego što će zapamtiti lekciju iz udžbenika.“
Danijela: „Budući da se dolaskom s fakulteta na posao očekivanja i realnost često ne poklope, s djecom treba ići doslovno korak po korak i držati se načela „manje je više“ – nije potrebno obraditi udžbenik od korica do korica, ali je važno da djeca usvoje i steknu osnove predmeta kojeg predajete. Po pitanju administracije pitajte bez ustručavanja za nejasnoće, a po pitanju discipline treba ići polako, strpljivo i dosljedno – iako često rade nered, djeca vole red, urednost u učionici i mir tijekom nastavnog sata.“
Bojan: „Pri ulasku u učionicu spustite gard, ali budite odlučni i spremni za svoj sat. Djeca vole strukturu, a energija grupe otkrit će vam kada treba popustiti, a kada biti čvrst. Neka ne brinu ako sat ne ide po planu – ljudski je griješiti i uvijek postoji prilika za rast. Preporučujem i vježbu pred ogledalom – tako se uči kako nas drugi percipiraju.“
Vedran: „Nemojte stalno imati ista predavanja – dosadit će vama, a onda i učenicima. Mijenjajte, unosite nove stvari, jer dok je vama predavanje zanimljivo i izazovno, bit će i učenicima.“
Koja je najveća vrijednost učiteljskog poziva za vas?
Tiana: „Mogućnost da ostaviš trag. Učiteljski poziv je puno više od posla – to je poziv da oblikuješ budućnost, da budeš podrška, vodilja i uzor. Ta odgovornost i povjerenje su neprocjenjivi.“
Danijela: „Svrha. Ono što radimo ima svrhu. Zato još nisam odustala.“
Bojan: „Slobodno vrijeme koje mi ovaj poziv pruža.“
Iz njihovih odgovora vidi se da učitelji svoju motivaciju pronalaze u dječjoj znatiželji, u radosti stvaranja i u ljudskim odnosima koje grade svakodnevno. Najdraži trenuci nisu samo oni profesionalni, nego i oni ljudski – osmijeh učenika, riječi zahvale, suze na rastanku. Ovi glasovi podsjećaju nas da učitelj nije samo onaj koji prenosi znanje, nego osoba koja inspirira, ohrabruje i ostavlja trag u srcima svojih učenika.
Povodom Svjetskog dana učitelja zahvaljujemo svim učiteljima na ljubavi, predanosti i snazi koju ulažu u svoj poziv. Hvala što gradite budućnost.
Tekst napisala: Veronika Baf
