Osnovna škola Finida
| « Prosinac 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
Osjećaji brige, straha i stresa sastavni su dio ljudskog života. Iako nisu uvijek ugodni, osjećaji pripremaju tijelo na prilagođavanje različitim situacijama. U modernom, ubrzanom svijetu gdje su promjene vrlo česte, stres postaje svakodnevica za mnoge odrasle ljude, ali i za djecu i adolescente. Selidba, bolest, rođenje brata ili sestre, privremeno odsustvo roditelja su uobičajeni izvori dječjeg stresa. Doživljavaju li djeca stres jednako kao i odrasli, koje posljedice za njih ima dugotrajan stres i kako im odrasli mogu pomoći da se uspješno s njime suočavaju, samo su neka od pitanja kojima se bave psiholozi i drugi stručnjaci mentalnog zdravlja.
Što je stres(no) kod djece?
Jedan od najvažnijih zadataka djeteta je zadovoljiti svoje fiziološke i psihološke potrebe u svijetu u kojem živi. Dijete najprije treba sigurnost, topli dom i osnovne uvjete za preživljavanje, a potom i da bude voljeno (potreba za ljubavlju i pripadanjem), da se igra i kroz igru uči (potreba za zabavom), da bude uvaženo (potreba za moći) i da izrazi i čini ono što želi (potreba za slobodom). Zbog svoje nezrelosti, dijete treba odrasle osobe koje će biti odgovorne za njega dok ne naraste, koje će ga voditi i osiguravati mu uvjete da uz njih zadovoljava svoje potrebe. U teoriji, stres kod djece nastupa kada dijete procijeni da je suočeno sa situacijom koja ga fizički ili psihološki ugrožava. Odnosno, „stresiranjem“ dijete pokušava postići ravnotežu i uskladiti se sa samima sobom i okolinom kada su frustrirane njegove potrebe. Možemo reći da je stres visoko subjektivno iskustvo jer ovisi o procjeni pojedinca je li neka situacija za njega potencijalno opasna ili ugrožavajuća. Na primjer, za predškolsko dijete izvore stresa mogu predstavljati odvajanje od roditelja i društvena pravila, a za djecu i adolescente najčešći izvora stresa jesu pritisci i očekivanja unutar školskog konteksta, ali i odnosi unutar obitelji i sa vršnjacima. Osim uobičajenih iskustava, djeca mogu biti izloženi stresorima poput smrti ili bolesti člana obitelji, razvoda roditelja, prirodne katastrofe ili rata. To su okolnosti koje predstavljaju objektivnu prijetnju ili opasnost pa je podrška bliskih odraslih osoba u ovakvim situacijama iznimno važna jer značajno smanjuje rizik za dugoročne negativne posljedice po zdravlje djeteta.
Koje vrste stresa razlikujemo?
Iako pojam „stresa“ ima negativnu konotaciju, stresori mogu biti i neki pozitivni događaji ili promjene u životu poput polaska u vrtić ili školu, upoznavanja novih ljudi, prije javnog nastupa ili važne utakmice. Tzv. „pozitivan stres“ je kratkotrajan i blagog intenziteta pa dovodi do blažih promjena u organizmu koje mogu uključivati ubrzan rad srca ili manje promjene u razini hormona. Nadalje, možemo razlikovati akutni od kroničnog stresa. Kod akutnog stresa reakcija organizma je kratkotrajna te se od njega dijete brzo oporavi uz podršku odrasle osobe, dok kod kroničnog stresa govorimo o produljenoj reakciji organizma na stres nakon čega se javlja razdražljivost, napetost, bezvoljnost i iscrpljenost. Odgovor na stres ili "bori se ili bježi odgovor", nastaje kako rezultat fiziološke reakcije na prijetnju te započinje oslobađanjem hormona adrenalina i kortizola koji uzrokuju ubrzani rad srca te promjene u nivou šećera u krvi i krvnom pritisku. Ukoliko je dijete dugotrajno u stanju stresa bez podrške bliske odrasle osobe, mogu se javiti negativni učinci na razvoj mozga i rad živčanog, endokrinološkog, imunološkog i drugih organskih sustava. Primjer takvih intenzivnih i dugotrajnih stresora su zanemarivanje i zlostavljanje u djetinjstvu, teško siromaštvo, obiteljsko nasilje, ovisnost o psihoaktivnim tvarima ili mentalni poremećaji roditelja.
Kako prepoznati stres kod djece?
Djeca svoje osjećaje možda neće uvijek znati ili željeti izraziti riječima, ali će nam svoje potrebe pokazati svojim ponašanjem. Iako se znakovi stresa kod djece mogu razlikovati od djeteta do djeteta, stresnu reakciju ćemo prepoznati kroz četiri nedjeljive komponente: osjećaje, misli, ponašanje (aktivnost) i fiziologiju. Ukoliko je dijete razdražljivo, napeto, prestrašeno, svadljivo, zbunjeno i/ili naglo mijenja raspoloženja (emocionalna komponenta), stalno opterećeno negativnim mislima, zabrinuto, dekoncentrirano (misaona komponenta), izbjegava obaveze, odbija poslušnost, povlači se u sebe, često plače i/ili ima agresivne ispade (ponašajna komponentna) te se žali na bolove u trbuhu ili glavi, ubrzano i/ili plitko diše, umorno je, ima probavne teškoće, promjene u apetitu i/ili spavanju (fiziološka komponenta), velika je vjerojatnost da je pod stresom. Općenito, odstupanje od uobičajenog ponašanja djeteta može nam biti upozorenje da se dijete ne osjeća ugodno, odnosno da nije zadovoljilo neku fiziološku ili psihološku potrebu. Upravo zato je podrška roditelja i/ili drugih značajnih bliskih osoba nužna kako bi odgovorila na potrebe djeteta i osigurala mu uvjete da nauči suočavati se sa stresom na zdrave načine.
Strategije suočavanja sa stresom
Učenje suočavanja sa stresom je važan dio zdravog razvoja djeteta, a odnosi se na različite oblike ponašanja koje pojedinac koristi u odgovaranju na stresne situacije s ciljem da umanji učinke tih stresnih događaja. Suočavanje djece i adolescenata se razlikuje od suočavanja odraslih jer oni više ovise o drugim ljudima i okolini, ali imaju i manji repertoar strategija suočavanja. Najčešće se razlikuje suočavanje usmjereno na problem, suočavanje usmjereno na emocije, suočavanje izbjegavanjem i traženje socijalne podrške. Ukoliko dijete pokušava ublažiti stres prikupljanjem informacija o situaciji, traženjem savjeta, planiranjem aktivnosti, dogovaranjem i pregovaranjem, tada koristi suočavanje usmjereno na problem. Kada dijete emocionalnu napetost pokušava smanjiti svađom, vikanjem, okrivljivanjem sebe i/ili drugih, udaranjem i iskaljivanjem bijesa, znači da koristi suočavanje usmjereno na emocije. Ovakva reakcija predstavlja nezrelije oblike ponašanja koja su često socijalno neprihvatljiva te tako mogu negativno utjecati na socijalne odnose djeteta. Izbjegavanje kao oblik suočavanja se kod djeteta može prepoznati kada stresnu situaciju izbjegava maštanjem, sanjarenjem, negiranjem, humorom ili pak distrakcijom poput gledanja televizije ili mobitela. Kada dijete od odraslih traži utjehu, empatiju, zagrljaj i podršku, znači da se sa stresom suočava traženjem socijalne podrške. Primjena određene strategije suočavanja ovisi o obilježjima situacije, procjeni osobnih kapaciteta, osobinama ličnosti, dobi, spolu i kognitivnom razvoju. Istraživanja pokazuju da mlađa djeca češće koriste strategiju izbjegavanja, ali i agresije usmjerene na izvor stresa, dok starija djeca i adolescenti koriste djelomične oblike izbjegavanja, kao npr. distrakciju. Pokazano je da su problemski usmjerene strategije suočavanja snažno povezane s pozitivnim psihološkim ishodima, dok strategije suočavanja usmjeravane emocijama ukazuju na povezanost s lošijim mentalnim zdravljem.
Kako pomoći djetetu da se suoči sa stresom?
Tijekom i nakon stresnih situacija, djeca trebaju sigurne, tople, brižne i podržavajuće roditelje ili druge odrasle osobe, čija je uloga da stvaraju uvjete u kojima će dijete zadovoljavati svoje potrebe na način da im budu podrška, da vjeruju u njihove potencijale, da ih podučavaju zdravim strategijama suočavanja sa stresom i da im u tome budu primjer. Stres će uvijek biti dio naših života, a mi možemo razvijati repertoar strategija suočavanja kojima ćemo ga mi, a tako i naša djeca, uspješno prevladati!
Veronika Baf, psihologinja
Razlozi popravka ili pada razreda na kraju godine mogu biti različiti. Dijete u tim trenucima zasigurno prolazi mnogobrojne negativne osjećaje koji uključuju frustraciju, pad samopoštovanja, osjećaj neuspjeha, tugu i strah.
Roditelji s druge strane mogu osjećati razočaranje prema svojem djetetu, nastavniku ili obrazovnom sustavu općenito. Nakon prvotnog šoka, ljutnje i straha kako će se cjelokupna situacija odraziti na sve, potrebno je poduzeti korake koji će negativnu situaciju pretvoriti u iskustvo iz kojeg će se mnogo toga naučiti i nastojati više ne ponavljati pogreške koje su se možda dogodile.
Važno je znati da se pad određenog predmeta ili razreda nije dogodio u kratkom razdoblju. Pad je proces koji se događa dulje vrijeme, ali možda mu se ne pridodaje potrebna pozornost ili se uočava tek onda kada je prekasno, bez obzira na razloge koji su doveli do njega.
Pročitajte nekoliko savjeta kako možete pomoći djetetu da uspješno prevlada stresnu situaciju popravka ili pada razreda.
Iako je najvjerojatnije prvi poriv svakog roditelja osjećaj ljutnje i zamjeranja djetetu što se situacija poput ove dogodila, od vikanja i različitih kazni, neće biti koristi. Važno je identificirati gdje je nastao problem i zašto se pad uopće dogodio. Uzrok može biti nedovoljno učenje, nerazumijevanje gradiva i poteškoće prilikom njegovog savladavanja ili različiti vanjski uzroci koji utječu na dijete i njegove školske obveze (bolest, smrt prijatelja ili člana obitelji, nasilje u obitelji, razvod roditelja itd.).
Kada se pronađe pravi uzrok koji je doveo do neuspjeha, tada se mogu odrediti daljnji koraci kako pomoći djetetu. Ponekad roditelji u najboljoj namjeri poticanja samostalnosti i motivacije prepuste djeci da sami vode brigu o svojim obvezama i ishodima učenja i prestanu pratiti njihovo ponašanje i ocjene u jednakoj mjeri kao prije. Iako se svako dijete i mlada osoba žele dokazati u procesu sazrijevanja i odrastanja, pa tako i preuzimanja odgovornosti, uvijek je poželjno i preporučljivo pratiti kako dijete napreduje u školi, dolazi li redovito na nastavu, izvršava li na vrijeme sve svoje obveze.
Budite uvijek u kontaktu s razrednikom i nastavnicima i ako vam se obrate i ukažu kako je dijete iz određenog razloga popustilo u školi, odmah reagirajte.
Prije nego što počnete rješavati novonastalu situaciju, razgovarajte s djetetom. Možda neće biti dovoljan jedan razgovor, već više njih u kojima je poželjno podijeliti međusobna stajališta, osjećaje, zamjeranja, strahove i neizvjesnost. Dijete je potrebno umiriti, stvoriti rutinu i dogovoriti pravila. Ako dijete ima probleme s učenjem i svladavanjem gradiva, osigurajte mu potrebnu pomoć instruktora koji će mu pomoći u procesu učenja ili tutora koji će mu pomoći u organizaciji vremena, međutim ako niste u mogućnosti platiti instruktora, pomozite sami svojem djetetu i zajednički se pripremite za popravni ispit.
Važno je razgovarati s nastavnikom i saznati zbog čega je došlo do zaključne negativne ocjene i što se sve treba poduzeti kako bi se ocjena popravila. Bez obzira na to kakav je odnos između djeteta, vas i nastavnika, obratite mu se za pomoć i savjet.
Popravak ili pad razreda stresne su situacije i za roditelje i za djecu i zato je potrebno za sljedeću godinu ili polugodište postaviti granice i nova pravila kojih će se dijete morati držati, ali i vi kao roditelj. Razgovarajte s djetetom o tome koliko je važno na vrijeme reći kako treba pomoć i koliko je jednako važno ispunjavati školske obveze, bez obzira na vanjske čimbenike. Pokušajte zajednički napraviti plan učenja i raspored svih obveza, ali i odrediti vrijeme kada će dijete imati vrijeme za sebe. Kažnjavanje i zabrane neće u tolikoj mjeri biti produktivne koliko iskren razgovor, koji neće uvijek biti ugodan, ali će sve biti jasno određeno i rečeno.
Ako je u pitanju popravak i ako ste u mogućnosti, potražite dodatnu pomoć kako bi vaše dijete bilo sigurno u sebe, svoje znanje i sposobnosti na popravnom ispitu ili mu sami pomognite u učenju i savladavanju gradiva. Ako se dogodio pad godine, dajte djetetu vremena da procesuira cijelu situaciju, dođite do zajedničkih odluka i zaključaka i pustite ga da se odmori preko praznika, a onda pred početak godine dogovorite kako će se polako početi pripremati za narednu školsku godinu: pročitati zaostalu lektiru, proučiti i naučiti sve ono što je u prethodnoj godini ostalo nenaučeno, zapostavljeno ili jednostavno ponoviti gradivo.
Pripremite dijete na novonastalu situaciju u kojoj će morati promijeniti razred u koji će doći kao učenik koji ponavlja godinu, dok su njegovi prijatelji i razredne kolege krenuli dalje. Dolazak u novi razred kao ponavljač doista nije jednostavna situacija za dijete ili tinejdžera koji se ionako bore sa stjecanjem svoje zrelosti, prihvaćanjem u društvo i odrastanjem. Budite mu podrška i oslonac i pomozite mu da prevlada situaciju i stekne potrebno samopouzdanje.
Izvor: https://www.skole.hr/
Autor: Dora Jelaković
10 savjeta za roditelje
1. Kada vam dijete želi nešto pokazati, ako ikako možete, prestanite raditi ono što radite i posvetite mu pažnju. Važno je često provoditi male količine vremena s djetetom radeći nešto što oboje volite.
2. Pružite djetetu puno tjelesne nježnosti – većina djece često vole zagrljaje, maženje i držanje za ruke. Ustanovite što od toga i u kojoj mjeri voli vaše dijete.
3. Razgovarajte s djetetom o stvarima koje ga zanimaju i podijelite neke aspekte svojeg dana s njime. Ispričajte mu nešto od onoga što vam se tijekom dana dogodilo.
4. Kada dijete napravi nešto što biste voljeli da radi češće, služite se povratnom informacijom (npr. Hvala ti što si odmah napravila ono što sam te molila.)
5. Djeca će se češće loše ponašati ako im je dosadno; stoga im pružite puno zanimljivih aktivnosti kojima se mogu baviti unutar ili izvan doma (npr. plastelin, bojanke, kartonske kutije, zabavnu odjeću za presvlačenje/maskiranje, plahte za kućice i sl.).
6. Podučite svoje dijete novoj vještini tako da je prvo pokažete vi, a tada mu dajte priliku da nauči tu novu vještinu. Primjerice, razgovarajte pristojno kod kuće. Nakon toga tražite od djeteta da bude pristojno, neka kaže molim i hvala te ga pohvalite za trud.
7. Postavite jasne granice prihvatljiva ponašanja. Sjednite i porazgovarajte o pravilima kod kuće te o tome koje su posljedice njihova kršenja.
8. Ako se dijete loše ponaša, ostanite mirni i recite mu jasno neka se prestane tako ponašati te što biste htjeli da radi umjesto toga (npr. Prestanite se tući, igrajte se zajedno s autićima.). Pohvalite ako poslušaju, a ako ne, primijenite principe prirodnih i logičnih posljedica.
9. Imajte realistična očekivanja. Sva se djeca povremeno loše ponašaju i neizbježno je da ćete imati posla s postavljanjem granica. Nastojanja da budete savršen roditelj mogu vas dovesti do frustracija i razočaranja.
10. Brinite se o sebi. Teško je biti miran, opušten roditelj ako ste pod stresom, tjeskobni ili depresivni. Pokušajte svaki tjedan pronaći vremena da se opustite ili radite nešto u čemu uživate.
(Sanders i suradnici [2003]. Program pozitivnog roditeljstva)
Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Hrvatska regulativna agencija za mrežne djelatnost (HAKOM) u suradnji s Hrvatskom poštom pokrenula je program Zaštita sigurnosti djece na internetu i svijetu mrežnih tehnologija.
Djeca kao najranjiviji korisnici interneta mogu biti izložena neprimjerenim sadržajima ili ponašanjima na internetu i zbog toga im je potrebna potpora odraslih, odnosno roditelja, neovisno o tome što djeca o temi sigurnosti na internetu često znaju više od samih roditelja.
Program se provodi već nekoliko godina s ciljem upoznavanja učenika s pravilima ponašanja u virtualnome svijetu i prevencijom elektroničkog nasilja te informiranja o sigurnosti na internetu. On pruža pomoć sustavnom obrazovanju osnovnoškolske djece, uz davanje potrebnih informacija njihovim roditeljima o odgovornom ponašanju prilikom uporabe mrežnih tehnologija, u trenutku kada se djeca njima počinju samostalno koristiti bez stalnoga nadzora odraslih. Više informacija o programu, dostupnim materijalima i aktivnostima potražite na HAKOM-a.
U cilju edukacije roditelja i djece, HAKOM je pripremio i video o zaštiti djece na internetu Kako zaštiti djecu na internetu., a čija je glavna namjena upućivanje djece o prihvatljivom i odgovornom komuniciranju na internetu te stvaranju odnosa povjerenja u kojem se djeca odraslima uvijek mogu obratiti ako se zbog korištenja interneta osjećaju nelagodno, ustrašeno ili ugroženo.
Program se provodi već nekoliko godina s ciljem upoznavanja učenika s pravilima ponašanja u virtualnom svijetu i prevencijom elektroničkoga nasilja te informiranja o sigurnosti na internetu.
Do sada su na mrežnim stranicama HAKOM-a objavljene i tri brošure koje donose praktične i korisne savjete o opasnostima i sigurnosti na internetu, zaštiti privatnosti i osobnih podataka, načinima ponašanja i uporabe društvenih mreža. Brošura „Kako se zaštititi u svijetu interneta i mobilnih telefona“ dostupna je na ovoj poveznici https://oskatancic.hr/wp-content/uploads/2019/12/HAKOM_BROSURA_2018.pdf.
Domaće zadaće su kamen spoticanja za mnogu djecu. Evo nekoliko savjeta kako napraviti zadaću i zadržati mir u domu.
Domaća zadaća jedan je od najčešćih kamena spoticanja između roditelja i djece. Zvuči poznato? Nemajte brige: jednostavan plan omogućuje da svi naprave svoje zadatke i da kućni mir bude sačuvan.
Odredite vrijeme za učenje. Odredite vrijeme za učenje koje vrijedi za čitavu obitelj, vrijeme tišine koje vi možete iskoristiti za sređivanje računa ili za čitanje, a djeca će, naravno, učiti. To ne služi samo tome da im pokaže da je čitanje nešto što svi čine, već i pomaže uspostaviti određenu rutinu svake večeri. Uz sve to, uče i samostalno odrediti ritam. Postavite sat na vidljivo mjesto tako da lakše budu usredotočeni.
Budite dosljedni. Vrijeme za učenje tempirajte prema vremenu potrebnom vašem školarcu ili školarki da naprave svoju zadaću. Najbolje da se u tome dogovorite s njegovim ili njezinim učiteljem. Primjerice, jedanaestogodišnje dijete dnevno ima oko sat i pol domaće zadaće. Ako mlađa braća završe ranije, dogovorite s njima da se igraju u tišini sve dok svi ne završe s poslom.
Uredite okruženje. Neka djeca rade zadaću u poznatom obiteljskom okruženju, poput dnevnog boravka ili kuhinje. Uvijek neka bude prisutan jedan roditelj. No, vaša uloga je savjetnička - vi ste tu da biste pomogli oko pitanja ili izbjegli zbrku, a ne da biste davali odgovore.
Tempirajte učenje. Ako vaše najstarije dijete završi ranije, preostalo vrijeme može iskoristiti za čitanje, crtanje ili ponavljanje gradiva. Ali ako vrijeme istekne, a dijete nije završilo, ostatak obitelj smije raditi što želi. Tako zna da nikoga ne zadržava, ali da svejedno mora dovršiti svoj zadatak. Čak to djetetu može pomoći da bude učinkovitije jer će se i ono htjeti igrati!
Izvor: Roditelji.hr
Spremnost za polazak u školu obuhvaća emocionalnu i socijalnu zrelost i određen stupanj razvoja intelektualnih sposobnosti. Da bi dijete što lakše savladalo zahteve školskog programa, potreban je određeni sklad u razvoju navedenih sposobnosti.
Dijete nije potrebno posebno pripremati za polazak u školu. Prije polaska u školu dijete ne treba znati čitati, pisati, računati – to će naučiti u školi, zato i polazi u školu. Vaš mališan treba znati da se igra, da uživa u igri, da mašta. Igra sa vršnjacima omogućuje razvoj emocionalnih i socijalnih sposobnosti mališana. Kroz igru dijete razvija maštu, „smišlja svašta“ te tako razvija intelektualne sposobnosti. Treba mu pružiti priliku da svoju maštu ispriča ili nacrta – to je zahtev njegovog uzrasta, to je osnova za uspešno savladavanje školskog programa.
Dijete prije polaska u školu trebalo bi imati određena znanja i veštine, ali se to ne uči kroz nametanje učenja, već kroz igru i razgovore u svakodnevnim životnim situacijama. To obuhvaća: grafomotoriku, pojam vrijednosti broja, govor i riječnik, predveštine čitanja i pisanja, orjentaciju u vremenu i prostoru.
Predveštine čitanja i pisanja obuhvaćaju imenovanje početnog glasa u riječi ( kroz igru: „ Na slovo, na slovo...“), rastavljanje riječi na slogove (ma-ma, se-ka,...), rastavljanje riječi na pojedinačne glasove ( m-a-m-a, s-e-k-a,...), sastavljanje riječi od pojedinačnih glasova (s-e-k-a –seka). To je osnova za čitanje, pisanje po diktatu i samostalno pisanje.
Govor podrazumijeva pravilan izgovor svih glasova, djetetovo umjeće da svoju misao iskaže do kraja, sastavljanje proširenih i složenih rečenica.
Rječnik podrazumeva pravilnu upotrebu pojmova, kao i njihovo tumačenje. Verbalno tumačenje pojmova se odnosi na pojmove iz svakodnevnog života. Potrebno je da djete zna prepričati sadržaj koji je saslušalo ili da opiše neki svoj doživljaj.
Pojam broja se odnosi na shvaćanje vrednosti broja. Dijete treba shvatiti koliko je to 3, 5, 6,...10. To je najlakše ostvariti kroz svakodnevne aktivnosti u koje uključujete svog mališana (postavljanje pribora za obroke, pomoć u radionici i sl.). To je osnova za računske operacije.
Orjentacija u vremenu i prostoru obuhvaća razumijevanje pojmova ispod-iznad, gore-dole, ljevo-desno, pored-na, kao i pojmove prije-poslje, dan-noć...
Grafomotorika je osnova za uspješno savladavanje tehnike pisanja. Potrebno je da dijete pravilno drži olovku (nije bitno je li to u ljevoj ili desnoj ruci), linije povlači bez ulaganja vidnog napora (bez pritiskanja). To se podstiče crtanjem, bojenjem, spajanjem tačaka, preslikavanjem, crtanjem po šablonu...
Ponekad se pokazuje da se na polazak u I raz. O.Š. teže adaptiraju roditelji nego mališani. Djeca nemaju strah od škole, sa time se ne rađaju. Strahovi se uče! Zato, nemojte svoje dijete plašiti školom i školskim obavezama – to što kreću u školu ne znači da je kraj igri. Ne plašite ih učiteljem i domaćim zadacima – učitelj/ca je osoba koja o njima, dok su u školi, brine i vodi računa. Ne plašite se za svoje dijete. Ohrabrujte ga da bude samostalno, a samim tim i odgovorno. Tako ćete vrlo uspešno nastaviti ka svom cilju – da jednog dana bude svoj čovjek, ponosan na sebe. Budite ponosni na svoje dijete i pokažite mu to, jer ponos eliminira strahove i brige.
Škola – taj strašni bauk – i nije strašna! Strašna je onoliko koliko je mi odrasli napravimo strašnom. Za đake- prvake ona je strašna jer im je nepoznata, velika i puna nepoznate i velike djece. Ublažite taj strah objašnjenjem što ih tamo očekuje. ŠKOLA JE MJESTO GDJE SE DRUŽI, crta, piše i čita, računa, pjeva, igra i stiču nova znanja . Svega onoliko koliko je potrebno da ne bude dosadno ni naporno – taman po mjeri dijeteta. Objasnite mu da nije strašno ako nešto ne bude znalo – u školu ide da bi naučilo; nije strašno ako pogrješi – te greške se ispravljaju učenjem i vežbanjem.
